Draga mama...




Posljednji blog post ima svoj nastavak! Čim sam ga završila, kao logičan nastavak nametnuo se ovaj naslov. Ali sada tema nije prošlost već budućnost…

Što bi Zvrk meni pisao za .. godina? Što bi mi zamjerio? Na čemu će biti zahvalan?

Jedno je sigurno: ono što ja mislim da hoće ili neće, neće se poklapati s njegovim viđenjem! Zato dolazim do pitanja: čemu sva ta pitanja, čemu sve to zabrinjavanje?

Da, znam, mama sam, to tako ide. Ali znate što! Ne mora ići tako! Zašto se ne bismo usredotočile na sadašnji trenutak? Kad ćemo se prestati opterećivati zahtjevima budućnosti ili sjenama prošlosti?

Želim opušteno guštati sa svojim djetetom, želim sada. Znamo sve priče i iskustva: tako brzo odrastu, ni ne okreneš se,… Trčimo za novcem, poslom,…

Trčimo za nečim što bi trebalo biti, što bismo željeli da bude, ali zar ovo nije dovoljno dobro? Svjesno provedeno vrijeme sa svojim djetetom nije dovoljno dobro?! Smijeh i sreća mog djeteta kad sam s njim nije dovoljno dobro?!

Kad to kažem naglas (ili napišem) drugačije izgleda, zar ne? Uvijek ćemo rado istaknuti što su nam prioriteti- djeca, ali nismo baš dosljedni u tome kad su djela u pitanju. Djeca lako i brzo opraštaju, ali pamte. Ne kao zlopamtila, ostaje ožiljak koji treba kad-tad zacijeliti. Željela bih da Zvrk i ja pamtimo kako smo se smijali. Želim da pamtimo onaj osjećaj koji vam na samu pomisao na njega izmami osmijeh i onaj topli ugođaj oko srca. Zato mi je uvijek negdje u prikrajku misli ova:

'Budućnost vašeg djeteta je sada.' Jesper Juul

Ljubav, povezanost, smijeh, iskrenost su tu uvijek, sada i sutra. Ako me pitate čemu težim kao majka, onda je to to.

Nemojte razbijati o tome u čemu možete biti bolja. Ne, to je preokrutno! Živite sa svojim djetetom svaki dan, onako kako želite, onako kako možete i kako najbolje znate. Ako mislite da je malo, pokušajte naći način da bude više. Način uvijek postoji! Ako ne može više, nekad je to malo puno više i bolje. Ako mislite, osjećate, volite, znajte da radite onako kako možete i znate i dovoljno je dobro!

I to sada tako izgleda lako. Ali nije, naravno.

Život je takav, treba ga živjeti i doživjeti u svoj njegovoj punini tako da će nam donijeti i slatko i gorko. Ipak je onda dobro znati da smo mi ti koji živimo taj život i da je dobro da se odvija po našim pravilima. Ono što želim da bude sutra, neka bude sada: moje dijete i ja, sada i ovdje.

Što mislim da sada dobro radim? Dobro je to, ne- prekrasno je to što si tu i što te mogu voljeti svaki trenutak, svakog dana! Jedinstveno je što mogu uživati u tvom osmijehu, a ne misliti o obavezama za sutra ili idući mjesec. Ovaj tren je sada tu i ne vraća se više. Ti to najbolje znaš i hvala ti što me na to stalno podsjećaš!

Može li tako biti u i buduće? Uistinu se nadam. Iz dana u dan, vodim te, vodiš me i zajedno znam da možemo! Zato tema ovog blog posta ipak nije budućnost. Nije ni sadašnjost. Tema je svaki dan s tobom, roditeljstvo- ljubav, biti bolja- biti majka, zahvalnost- lijepe uspomene, tu sam- jučer, danas, sutra! Sami biramo što, kako, kada i gdje. Ja biram nas sada i ovdje! Neka to bude onaj osjećaj koji će nam na samu pomisao na njega izmamiti osmijeh, a osjećaji i ljubav- onaj topli ugođaj oko srca. Sada i za …… godina!


Ako imate pitanje, tu sam: dragana.mumsdance@gmail.com


Do slijedećeg bloga, 17.5!

Dragana