Dragi tata…

Naslov možda upućuje na pismo pisano konkretnoj osobi… Moglo bi se reći. Ta me osoba inspirirala da napišem ovaj post…

Podnaslov bi bio TRADICIONALNI vs. SUVREMENI ODGOJ. Možda ću zato biti oštrija ili blaža- pišem, pa ćemo vidjeti na kraju.

Blog post Jesu li današnja djeca uistinu razmažena, neodgojena, nepristojna? (https://www.mumsdance.com/post/jesu-li-djeca-danas-uistinu-razma%C5%BEena-neodgojena-nepristojna), dodatno me natjeralo na razmišljanje gledajući svoga oca i druge roditelje njegovih godina. Ja, kao današnji roditelj, u mnogočemu se razlikujem od njega u tome kako odgajam svoje dijete i kako je on mene odgajao.

Tek nakon što sam dobila svoje dijete, počela sam dublje gledati ili bolje rečeno osvještavati svoje djetinjstvo.

Ne mogu se požaliti: imala sam djetinjstvo kako i većina nas nakon Titove smrti. I sad me pitate što se bunim? Ne, ne bunim se, ali želim uzeti najbolje od toga odgoja i primijeniti ga u ovom suvremenom dobu. Da bih mogla to, prvo moram raščistiti s onim što baš i nije bilo tako dobro.


Mogla bih to svesti na ovo:

- nije bilo raspravljanja, onako kako roditelj kaže je bilo jedino ispravno i prihvatljivo; nije bilo uvažavanja djetetova mišljenja,

- nije bilo razumijevanja za dijete- roditelj je jedino znao što je bilo dobro za dijete čak i kad odraste. Izlazak iz bilo kakvih okvira 'propisanih' obitelji i društva nije se poštivao i po kratkom postupku bi se nastojao okončati,

- danas nikad neće priznati da su nešto pogriješili u odgoju- na to će vam samo reći da ste nezahvalni zato što su se 'oni žrtvovali za vas',

- mentalno zdravlje- što je to?! Nažalost, nisu znali ništa o tome i sve su neugodne osjećaje dobro skrivali ispred djece,

- dijete je uvijek je bilo krivo za sve: ako bi u kući nešto nestalo, razbilo se i sl. automatski bi se dijete okrivilo za to, ili dijete je bilo zločesto ako bi slučajno razbilo čašu…,

- smatralo se da je kritiziranje dobro za dijete. S vremenom su te kritike rasle i nikad nisu prestale, tako da i kad smo odrasli ono što imamo od roditelja su kritike. (…)


Možda sam ipak oštrija, ali ispravite me ako griješim!


Drago mi je da sam to osvijestila kako bih mogla oprostiti i krenuti dalje. Sada znam da su se oni jako mučili u ovoj ulozi koju dobar dio njih nije ni želio, a mislio je da mora biti roditelj. Mučili su se i zato što jednostavno nisu znali! Ono što su naučili od svojih roditelji, primjenjivali su na svojoj djeci bez previše promišljanja. Znali su samo da će, ako ne budu radili kao svi, biti osuđivali i kritizirani. I tako nastavljaju!

Nisu svjesni da kad kažu svom djetetu: 'Tako si me namučio kad si bio mali/ mala!', ustvari, svoju roditeljsku odgovornost prebacuju na dijete! To su činili, i danas zato mnogi roditelji to čine, svaki put kad djetetu kažu 'Grozan/ grozna si!' 'Kako se to ponašaš?! Sramotiš me!' 'Zašto si takav/ takva?!'…, u nemogućnosti da ga pokore i kad ga ne vide i ne čuju jer zanemaruju njegovo mišljenje i osjećaje. Zato što ne vide njega/ nju već osobu kakvu bi oni htjeli da bude!


Žao mi je samo što nikakav razgovor ne dolazi u obzir, sve pod izlikom moje nezahvalnosti zbog njegovog žrtvovanja za mene.

Dragi tata, znaš što? Možda i bolje… Možda je bolje ne kopati po sjećanjima! Ipak, znam da te to boli i da me voliš. Ja ću izdržati kritike, prihvatit ću i krenuti dalje. Jer, vidi čuda, i uz ovakve, krive, kritike ipak možeš nešto naučiti, izvući snagu i pouku iz tradicionalnog odgoja i prekinuti ono što je loše!

Znam da mi je ovo sve jedna velika i važna lekcija u životu kako da budem bolja osoba i majka!


Imate pitanje za mene? Tu sam: dragana.mumsdance@gmail.com

Recite mi što mislite o tradicionalnom, a što o suvremenom odgoju.


Novi blog post stiže 3. svibnja!

Dragana