Preispitivanje autoriteta

Kad je riječ o autoritetu, odrasli su tu poprilično jasni- 'Autoriteti- stariji se trebaju slušati!' Djeca ih moraju slušati i poštivati.

Ok, slažem se! Stariji su, imaju više iskustva. Reći ćemo i da su pametniji, da više znaju. To ćemo reći automatski bez razmišljanja, zar ne? To se podrazumijeva! Ajmo, za početak, vidjeti što kaže rječnik:

Autoritet lat. auctoritias: ugled, dostojanstvo, moć, vlast. Posebno mi se sviđa ovo: autoritet je zasluženo povjerenje!



Djeca ne poštuje, zato što se njih ne poštuje.
Djeca ne slušaju, zato što se njih ne sluša.
Djeca manipuliraju, zato što manipuliraju odrasli.
Djeca ne vjeruju zato što se njima ne vjeruje.

Kako to izgleda u školi? Učitelji smatraju da ih djeca trebamo poštivati bez obzira na to što i kako radili. Prije nego što se upitamo zašto se djeca tako ponašaju danas- ne poštuju odrasle- zapitajmo se: poštujem li ja njih, kako se odnosim prema njima, odgovaram li na njihove potrebe za učenjem (kako njima odgovara),… Poštivanje autoriteta se očekuje samo zato što je netko učitelj i profesor.


Poći ću od sebe. Učiteljica sam ako sam čovjek. Ako volim i poštujem sebe. Ako prvo volim i poštujem sebe, neću povrijediti drugu osobu i ponašat ću se prema svakoj osobi (da, i prema djetetu, pogotovo prema djetetu) s poštovanjem i uvažavanjem. Jer ga zaslužuje jer vrijedi samim time što se rodilo!


Proturječiti odraslima- mami, tati, baki, djedu, učiteljima- DA! S obzirom na dosadašnji odgoj, uopće se ne uklapa s našim stavovima. Ali kako će se inače naučiti zauzeti za sebe i svoje stavove?! Kako?

Ako se samo pokoravaju tuđim mislima, stavovima, potrebama? Želimo li to svojoj djeci; ono što nismo mogli mi, ono što nas je ljutilo i vrijeđalo? Sada se tako odnosimo prema svojoj djeci. Pri tome treba razlikovati nepristojno od izražavanja svog stava.


Djeca su nepristojna jer to uče od odraslih- to je način na koji odrasli obično razgovaraju s njima! Društveno je neprihvatljivo da se dijete buni protiv odraslih- to je dijete 'neodgojeno, nekulturno', jednom riječju neodgojeno! Potpuno pogrešno! Naše društvo i škole odgajaju poslušnike i nikome ne paše da itko misli svojom glavom. Roditelji su u istom programu.


Roditelji i učitelji nisu iskrene prema sebi i zato im 'smetaju' djeca. Djeca su potpuno iskrena i neposredna i kažu vam što vas ide. Istina boli, a nama nitko nije dopuštao da budemo svoji i iskreni. Do nedavno se djecu odgajalo strahopoštovanjem, bezuvjetno poštivanje autoriteta, poslušnost iznad svega. Bez razmišljanja, bez ikakve logike. Danas se djeca više ne boje i traže svoje poštovanju- glasno i slobodno. (Više pročitajte na: https://www.mumsdance.com/post/jesu-li-djeca-danas-uistinu-razma%C5%BEena-neodgojena-nepristojna)


Dajte mi jedan dobar razlog zašto dijete ne bi moglo proturječiti odraslom! Zašto da mu se ne dopustiti da iznese svoje argumente? Čega se bojimo?

Jer poštivat će nas:

- ako im prvi pokažemo poštovanje!

- Ako ga slušamo i vidimo!

- Ako smo iskreni- ne stavljamo maske na lice i ne skačemo u ulogu roditelja i učitelja!

- Ako ne razgovaramo s njima s visoka i ne pametujemo im!

- Ako uzmemo u obzir njihovo mišljenje kao sebi vrijedno!

- Ako uzimamo u obzir njihove potrebe i osjećaje!


Jesmo li kao pojedinci i kao društvo, institucije- škole, vrtići, spremni na to?


Ako uistinu znate to, ne treba se bojati. Možemo opušteno i slobodno odgajati! Zaboravimo na titule, fakultete! Odgajati znači vidjeti to dijete ispred sebe, čuti ono što nam poručuje, otvoriti srce. Odgoj se promišlja, uči, živi. Kada smo iskreni prema sebi, možemo biti iskreni i prema djeci. Ako smo iskreni prema djeci, oni će nam vjerovati. Stvorit ćemo povjerenje i graditi odnos koji im omogućava da rastu u skladu sa svojim potrebama.


Ako imate pitanje za mene, tu sam: klub.ucenja2018@gmail.com.


Pisati se mora, stoga novi blog post stiže za 2 tjedna!

Dragana